Došli rezultati. ukupni 3. Merz sprint 3. Merz open
Sutra će biti objavljeni prolazi.
Dva velika natjecanja ovog ljeta bila su nova iskustva za Mateja i mene. Na svjetskom u Wejherovu i Rumiji u Poljskoj su mi najbolju uspomenu ostavili tereni koji su vrlo slični kao kod nas i naše peteročlano društvo. O-Ringen u Hälsinglandu sa 9500 ljudi je stvar za sebe. Nisam baš imao dojam da je bilo toliko ljudi što je vjerojatno bilo zbog osam startova na kojima su natjecatelji bili raspoređeni i startnih vremena koja su išla od ranih jutarnjih sati pa sve do jedan ili dva sata popodne. Ali taj dojam sam izgubio čim sam ušao u šumu. Na stazi sam cijelo vrijeme imao između pet i petnaest ljudi u vidokrugu.
10.9. OK Merz organizira dva natjecanja: sprint i skraćeni sprint s labirintom. Poslije natjecanja će biti organizirana i dječja trka. Poziv
Tri dana trka raznih profila i težina. Jedna pobjeda i jedna bronca za Štambuke. Mario je trčao sve četiri trke. Sa Damirom i Gerritom u štafeti je imao najbržu izmjenu, duge staze u M21E odradio solidno, sprintao po Riječkom Korzu i u nedjelju opet M21E; i tu je bio 3 minute brži od tate. Za juniora dobro iskustvo, kvalitetna tehnička provjera za Svjetsko juniorsko u Poljskoj i potvrda dobre fizičke pripreme. Mateju leže urbane discipline. Na Riječkom sprintu je umjesto M16 trčao M20 i bio izvrstan: brončani. Kamenite Platak i Kastav je odradio najbolje kako je mogao s obzirom na hendikep. Andro je zlatni. Prvo mjesto u M12 u sprintu mu je bila 105. trka u karijeri.
Odradio sam svoju zadnju WRE trku u Kastvu. Pribojavao sam se ishoda; manje rezultata, više ozljede na tom nemilom kršu. A godine čine svoje: zglobovi su rasklimani, snage u mišićima ima sve manje, jedino je volja jaka. Dovoljno jaka da me dovede do tridesetog mjesta od tridesetosmorice koji su krenuli u tu avanturu. Tomica se puno trudio, ali je bilo previše nemilih utjecaja sa strane. I puno rada na organizaciji drugih trka u bliskoj prošlosti. A i firma traži svoje. Podmladak te želi, a tijelo ima granice.
Kapelina štafeta 2.4. na Ponikvama. Prva ovogodišnja. Bijah vedar i veseo u licu, a sa zebnjom u srcu. Pažljivo biram riječi ohrabrenja i potičem kadeta i juniora u svojoj štafeti. Jer prvi puta trče protiv velikih u 21: Kaniškog, Linekera, Edija, Vedrana, Zuma, Darkića, Subana, Bojana... Neki imaju dvostruko više orijentacijskog staža nego oni godina. Matej i Mario nisu loši, znam to. Brzi su, i to znam. Ali ja imam previše, a oni premalo godina za to društvo. Krenem ziheraški, polako ubrzavam i na opće iznenađenje na prolaznoj sam drugi. Sav sretan polako usporavam, onda loš izbor varijante i na predzadnjoj me stiže bucmasta legenda Perica Delić i Damir Suban kojeg ostavih tamo daleko na početku staze. Matej je odradio solidno svoj dio i ispraznio želudac nakon finiša kao posljedicu proslave svojeg 16. ročkasa noć prije. Mario, dobar i pouzdan, i na kraju se sretni slikamo sa srebrnim odličjem. Prvi su neuhvatljivi Zum, Lino&Edi, a treći Antonija, Robert i Vedran ispred Perice, Darkića i Tome.
Jaska 10.4. - Nenina trka. Lijep dan i skoro cijela obitelj na okupu. Jedino Iva študira i projektira. Utrčim 15 sekundi prije starta u 2. koridor i onako sav ubrzan, od početka počnem raditi greške: jednu po jednu, na kraju završim šesti. Špiro me, naravno, zafrkavao: da čemu mi služe treninzi ako me on, ovako mastan i bez treninga dobiva... Progutam to stoički. Ivor u juniorima prvi. Prebrz, neuhvatljiv za Marija i Matu. Andro standardan najbolji. Šestogodišnja Zdenka je prolazak staze jako ozbiljno shvatila, a Luca po stazi brala cvijeće. Marija bacila prvi ovogodišnji disk. Milan i Stanko su mi se opravdano požalili i pitali: zašto oni nemaju svoju kategoriju u sprintu? Sa šezdesetpet se teško motivirat trčat s tideset godina mlađima u istoj kategoriji.
Maruševec 30.4. i Trakoščan 1.5.: dva sprinta. Mario i Matej jedan uz drugog, na par sekundi. Na Kup trci je pobjedio Mario, na PH Matej. A tata i Andro na obje. Yessss. Čestitke državnim prvacima u sprintu.
Tena revival! Ne znam kad sam se tako nekom povratniku tako razveselio. Tena je opet tu, među nama u Dubravici na Ačkovoj trci. Sada u pratnji sinčića Roka i bolje polovice. Odmah me vratilo par godina unazad u doba kad je harala našim šumama i kad joj je velika većina tadašnjih muških elitaša gledala u leđa. Na PH u štafeti prije četiri godine jedini je Lino imao bolje vrijeme od nje. Tada je Maksimirovu Ž21 štafetu (Sanja Hak, moja Iva i Tena) vrhunskom izvedbom dovela na prvo mjesto. Odmah sam, tako razdragan, odradio 6,5km + 250m ispod 10min/km. Možda nekom to nije nešto, ali razumijet će to kad će imat 52 na grbi. Matej je noć prije trke proveo uz igrice na kompu i evo mu 3x2minute grešaka i 2. mjesto sa 4,5 minute zaostatka iza Marija. Ivor je stigao treći u juniorima, pokazao je da je brz, ali na tehnici treba radit. Čestitke Milanu Turkalju na pobijedi u M65, a Andro je skoro iberrundao ekipu u M12. Očito je naša ekipa mala, ali probrana.
Nova sezona tradicionalno počinje Lipicom. Imamo 3 mjesta u autu pa ako ima zainteresiranih neka se jave. Prijevoz je 90 kn, kreće se u subotu u jutro, organiziran je smještaj (90 kn) 3 km od starta i vraća se odmah poslije proglašenja.